Nedavno mi veoma draga osoba rece da bih trebao poceti zapisivati desavanja u svom zivotu, jednog dana bi se mogle velike pare obrnuti ako bi se ti zapisi prodali kao scenario za naucno fantasticnu porno tragikomediju zabranjenu za mladje od 23 godine po imenu Trilogija krimolovackih egzibicija. Film sa takvim nazivom cak ni ja ne bih pogledao, koliki god mazohista bio. To nije razlog da ja svako malo ne zapisem svoje sretne ili tuzne, izmisljene ili istinite, u principu prilicno tegobne avanture koje su ipak jedinstvene i samim tim cu ih uvijek pamtiti, barem dok ne postanem senilan. Zato ovo pisem, da bih jednog dana kad budem senilni djedica mogao sjesti na kauc ispred kamina, zagrliti bakicu tj. vjesticu sa kojom sam potrosio dragocjeno i veoma kratko zivotno vrijeme, uzeti vec raspadnutu hartiju u ruke, ako budem u stanju, i citati i prisjecati se u sta sam potrosio mladost. Jedina komplikacija bi mogla biti bakicina iznenadna i prerana smrt od navale adrenalina pri citanju prica. Izvini moja buduca bakice, nije do mene, moram…