Te kisne, tople, tisinom ne odvec snaznog povjetarca ispunjene veceri, pod 60 wattnim osvjetljenjem prigusenim sjenkom sopstvenih donjih ekstremiteta u ulozi podmetaca, procitah posljednje rijeci the Remek Djela, vidno se razocarah te odlucih bogohuliti, napisavsi alternativni zavrsetak. Zanimljiviji, bombasticniji, nesablonski koncipiran i relativno sokantan malobrojnom citateljstvu.

The Remek Djelo zavrsava idilicno-pateticnom scenom, opisanom po vec isprobanom receptu dugovjecnog literarnog kuhara. Debela, agresivna, u nedostatku intrigantnijeg lika slikovito opisana macka ozdravila, srce cangrizave babetine-svodnika se toboze smeksalo, maloljetna kurvica oko koje se citav svemir vrti se zaljubi u glavnog lafca, gospodina u poznijim godinama koji sa svojih poznijih dvjesto i kusur sa osmijehom na licu, nekom fenci antiknim muzickim ostvarenjem na usnama i dvije zdrave u glavi voza biciklo po prodavnici, misleci da je zaljubljen, ne znajuci da nisu u pitanju leptirici, vec salamonela u stomaku. Primitivni, iskonski sovinista u meni se pobuni i rece… Ne rece nista, zdrav razum ga poklopi i mudro prozbori:”Nije svijet crno-bijel! Znas ovu svoju malu neznanku tako kratko, a ipak kad je vidis ne primjecujes samo socne, pune usne koje te zovu, mole da zube zarijes u njih, ne primjecujes samo neodoljive, zamamne obline koje te navode na bludne misli, vec ti paznu okupiraju i od samog neba plavlje oci koje te, i sam znas, citaju bolje no sto citas sam sebe!”. Shvatih, nije do mog neznanja ili neukusa, vec do opste izmorenosti ponavljanjem, kako svakodnevnicom, tako i samim ljudskim bitisanjem. Nakon uvodnog mamljenja potencijalne publike, slijedi vec nebrojeno puta prezvakana, no na sto drugaciji i neprepoznatljiviji nacin servirana radnja, do samog hepi enda. No nije uvijek hepi end, progundzati ce vec povrsno zainteresovani naivac, prisjecajuci se par naslova visokotiraznih knjizevnih, cesce filmskih uradaka. Da, ali ne vraca li nas to na vec spomenuti isprobani recept? Stoga, pokusajmo staviti raspjevanog starca u nepredvidljivu situaciju: Visokorizicno je danasnje doba, a zaljubljeni curetak nije koristio zastitu pri skidanju junfa, te je fasovao triper, koji je putem oralnog zadovoljstva pronasao gostoljubivog domacina u samome starcu, od koga se u tim godinama ne moze ni ocekivati nista pametnije do naivnog tumacenja peckanja u spolovilu pri mokrenju kao puki mladalacki naboj koji potice iz oklembesenih sjemenjara, pratioca njegovoga slampavog alata.

No, kako bi ovakvo ismijavanje glavnoga junaka naislo na bujicu negodovanja ozbiljnih i uglednih knjizevnih kriticara, takvo sto uvazenom autoru nije ni proslo kroz glavu. Ipak, da nije svjetla, ni tame ne bi bilo i uvijek ce postojati oni koji ce, makar krsili zakone, radije glavom kroz zid, kurcem po labrnji, pa cak i prstom u govno, nebili se uspjeli malo izdvojiti iz sablasne jednolicne mase, cisto iz sebicnog osjecaja samozadovoljstva, nesputani resetkama zatvora koji civilizacijom nazivamo.