Nakon pola sata zvakanja vec istrule cackalice spustio je slusalicu. Dogovorio se sa Kanitom da to vece provedu u tetkinom stanu, kao sto su provodili svako zajednicko, jer svaki izlazak u javnost bi mogao znaciti njen raskid sa momkom, a kako je momak plaho parali, nije smjela rizikovati. Zalrifu je taj stan sluzio kao “radni prostor”, tu je redovno dovodio svoju raju na cuganje i generalni odmor od pameti, kao i jedre drugarice na pice i partiju dobre stare jebacine. Jeo je supu, pomfrit i piletinu a onda sve zalio kriglom pive. Leglo mu. Zavalio se na kauc, upalio TV i utonuo u duboki san. Kada se probudio otisao je do WC-a i pustio mlaz vrele, prozirne tecnosti iz svog stojka. Pustio je vodu i, bez prethodnog pranja ruku, produzio ka dnevnoj sobi. Pustio je novi CD benda Body Count i odvrnuo do daske. Ko jebe penzionere, mislio je. Sjeo je na kauc, uzeo cigaretu i upaljac i digao noge na sto. U trenutku kada se duhan zazario, sjetio se dogovora sa Kanitom. Plasticni sat sa pijace je bio na komodi ispred njega, ali Zalrif je smatrao da je taj sat proklet, da mu donosi nesrecu, mozda jer nikada nije pokazivao potpuno tacno vrijeme, sto je Zalrifa kao osobu kojoj su govorili da je tacniji od svakog sata uzasno iritiralo. Otisao je u svoju sobu, izvadio mobitel iz hrpe papira na radnom stolu i pogledao vrijeme. Imao je sedam minuta da dodje na dogovoreno mjesto, a nije se ni istusirao, ni jeo, ni oprao zube. Uletio je u kupatilo i onako ustajao od spavanja se samo isprskao dezodoransom po citavom tijelu, obukao farmerke, kosulju i starke i istrcao iz stana. Trceci ka odredistu izvadio je wrigley’s spearmint pakovanje iz dzepa i ubacio dvije zvake u usta. Ne, ubacio je tri zvake. Kasnio je dvije minute, ali je osjetio olaksanje kada je vidio da ni Kanita jos uvijek nije stigla. Cekao je minutu, a onda je nazvao da je pita dokle je. “Tek sam krenula, idi tamo, doci cu ja sama.”, rece cvrkutavi glasic. “Pusi karu, kurvo prljava!”, pomisli grubi glas u njegovoj glavi - od dragosti, naravno.

Usao je u veliki, napucani stan, zavalio se u fotelju, izvadio pola panja trave zaostalog od sinocnjeg derneka, rizlu plus i kutiju cigara. Motao je dzoint i prisjecao se lijepih trenutaka sa Kanitom. Jedno vece je kupio bocu za njega veoma skupog vina, nasuo u visoke case i stavio na sto pored dva dzointa, navukao roletne, upalio romanticnu crvenu lampu u cosku sobe i cekao da se ona pojavi. Ali ona nije dosla. Zaboravila je dogovor. Odlucio je da joj se osveti sljedeci put kada se nadju. Nije dugo cekao. Prijatelj iz srednje ga pozva na rodjendansku proslavu, iako mu nije bio rodjendan, ali to naravno nije razlog da se sta ne popije i ne pojebe. Nakon par konjaka Kanita je mijesala guzom u Zalrifovom krilu. Bili su sami u spavacoj sobi. Uhvatio je za struk, bacio sa sebe na krevet i legao na nju, pritisnuvsi je svom tezinom svoga tijela. Desnom rukom joj mijeseci guz, podvuce lijevu ruku duz lastisa grudnjaka i otkopca ga laganim potezom, prekinuvsi je u po’ “Jel’ pokusavas jednom rukom da mi otk” recenice. Dvije glatke mljekare velicine rukometne lopte se zanjihase na slobodi. Desnu bradavicu joj zarobi medju prste, lijevu medju zube. Stresla se, glumeci uzitak, kad je zavukao desnu ruku pod njene farmerke i gacice i naglo joj nabio prstenjak citavom duzinom u supcic. Svukao ju je potpuno, potom je zgrabivsi za kosu i ugrizavsi za vrat. Prislonio je vrh svoga majmuna na vrelo grotlo picje i njezno ga trljao, dok Kanita vise ne mogade izdrzati: “Upri u me k’o u kravu!”. Nabio ga je do kraja i sacekao par momenata, dok se bol koja se prolomila krhkim mladim tijelom ne pretvori u uzitak i cistu pozudu za divljom jebacinom. Karao ju je grandiozno narednih petnaest-dvadeset minuta. Svrsili su u stilu modernih pornica, on testirajuci koliko joj je grlo duboko, padnuvsi u trans kada ga je progutala cijelog, ona drkajuci otromboljeni, nabubreli krvavo-crveni klitoris. Lezali su zagrljeni, ali nezadovoljeni i prazni u dusi. Pa su se ponovo bacili na posao, mijenjajuci poze, ritmove i melodije tucanja. Kada se, nakon pola sata, napokon umorise - nastavise dalje. Zbog trece ture Kanita citava tri dana nije mogla normalno hodati ni sjediti, pravdajuci se momku da je pala niz stepenice. Na njegovo pitanje jeli pala niz stepenice ili je radila spagu na stepenicama se samo osmjehnu i pokaza zlatnu narukvicu u izlogu. Zalrifu je osim crvenog glavica ostao lijep osjecaj unutrasnjeg blagostanja i zadovoljstva, kao i ideja da bi se mogao svetiti u ratama, sto cesce moguce. “Volim je.”, pomisli.

Zvonjava mobilnog telefona ga prekide u po’ dzointa, potpuno mu rasprsivsi misli. Nepoznat broj. Ipak se javio. Kanitina sestra vristi “Dolazi na urgentnu!”. Petnaestak minuta kasnije stajao je pored bolnickog kreveta i ronio suze. Kanita lezi na krvavoj postelji, dok se njena probijena pluca bore da udahnu jos jedan, posljednji put. “Doktore, doktore, pomagaj bog te jebo!”, urlao je izabranik srca njenog, dok je ona ulazila u svjetlo na kraju tunela, znajuci da povratka nema. Pred umirucim ocima su se munjevito mijenjale slike njenog savrsenog zivota, time izazivajuci jos vecu bol, jer spoznaja da sve to gubi sama za sebe je pogubna, a kamoli jos i udar golfa 4 pri brzini od 80km/h u krhko mlado tijelo. Izdahnula je uz dugi “Ohhh”, strastveno, kao sto je i zivjela. Kurva.