Bio je to pravo lijep dan. Skoro k’o ovaj danas, ni previse toplo, ni previse hladno, mozda malo hladnije nego toplije, ali ne previse hladno. Vrane su proizvodile onaj njihov glasni, iritantni zvuk koji ne znam kako se zove, tiho, ali dovoljno glasno da se cuje, ne preglasno. Mali slapovi (slapcici?) Miljacke su nagnali kapi vode da odjekuju svom snagom pada na vodu, ali ne dovoljno glasno da bi prigusili zvonak i tup pad govneta preko slapa, koji nije bio preglasan, tako da se zvuk zubora svijetleceg vodoskoka u basti ispred kafica cuo kristalno jasno, ipak se savrseno uklapajuci u zvuk govneta, kapi vode i vrana, poremecen zujanjem vjetra koji je hladio sunceve zrake tog toplog, oblacnog poslijepodneva.

Dan, kao svaki drugi, prepun stilskih sredstava za pazljivog posmatraca i iskusnog umnog jebaca. Dok su paukovi pleli, nekom smrtonosnu, a nekom iritantnu mrezu u blijedo zutom-bijelom cosku sobe, dok su ponosni, ruzni i agresivni vlasnici setali ruznu i agresivnu pascad vilsonovim, dok su slabiji, zuti i narandjasti listovi padali sa visina od nekoliko metara, a zeleni jos uvijek odolijevali zovu jeseni i gravitacije, tada sam dosao na ideju da jednog dana, kada bude isti takav, sjednem za kompjuter i napisem pricu o tome kako je to bio pravo lijep dan. Skoro k’o ovaj danas, ni previse toplo, ni previse hladno, mozda malo hladnije nego toplije, ali ne previse hladno. Vrane su proizvodile onaj njihov glasni, iritantni zvuk koji ne znam kako se zove, tiho, ali dovoljno glasno da se cuje, ne preglasno. Mali slapovi (slapcici?) Miljacke su nagnali kapi vode da odjekuju svom snagom pada na vodu, ali ne dovoljno glasno da bi prigusili zvonak i tup pad govneta preko slapa, koji nije bio preglasan, tako da se zvuk zubora svijetleceg vodoskoka u basti ispred kafica cuo kristalno jasno, ipak se savrseno uklapajuci u zvuk govneta, kapi vode i vrana, poremecen zujanjem vjetra koji je hladio sunceve zrake tog toplog, oblacnog poslijepodneva. Dan, kao svaki drugi, prepun stilskih sredstava za pazljivog posmatraca i iskusnog umnog jebaca.

Dok su paukovi pleli, nekom smrtonosnu, a nekom iritantnu mrezu u blijedo zutom-bijelom cosku sobe, dok su ponosni, ruzni i agresivni vlasnici setali ruznu i agresivnu pascad vilsonovim, dok su slabiji, zuti i narandjasti listovi padali sa visina od nekoliko metara, a zeleni jos uvijek odolijevali zovu jeseni i gravitacije, tada sam se sjetio proslogodisnje ideje da jednog dana, kada bude isti takav, sjednem za kompjuter i napisem pricu o tome kako je to bio pravo lijep dan. Za mene, lijep k’o svaki drugi. Ne dozvoljavam da mi lijepe stvari promaknu. Ma kako banalne bile. Ljepota uljepsava zivot. Zivot je lijep.