Rado se prisjecam dana iz osnovne skole. Tada je pocela kita rasti, stvorio se apetit za zenama, nicale su bubuljice po citavom tijelu… Iz kulturnog i slatkog djeteta nastalo cudoviste. U skoli nije bilo djevojcice preko cije guze moj dlan nije presao, kao sto nije bilo djevojcice ciji dlan nije presao preko mog obraza. I ostavio dobro poznati crveni trag. Mastao sam o mladjim i starijim ucenicama, nastavnicama, drkao nekoliko puta dnevno, nekada i na casu jer je to uzrokovalo navalu vece kolicine adrenalina nego drkanje u svojoj sobi. Da je barem bila moja soba, bio sam podstanar i uzbudjivala me je pomisao da bi gazdarica mogla svakog momenta uci u sobu i zateci me kako drkam.

Raja su mi govorila da sam bolestan. Nisam bio bolestan, nisam znao. A oni nisu znali da ja ne mogu znati. Nisam imao oca koji bi mi objasnio kako se trebam ponasati i sta trebam raditi. Drkao sam danima i nocima i prizeljkivao dan kada cu konacno osjetiti vrelinu onoga na sezdeset cetvrtoj stranici engleskog plejboja iz aprila neke godine. Taj broj engleskog plejboja mi je poklonio djed sa rijecima evo sinko drkaj, oduzimaj se, nauci nesto. I ucio sam, dok nisam naucio skoro sve sto se moze nauciti. Prijatelji su mi se obracali za savjete, pitali me cemu sta sluzi, kako sta uraditi, za rjesavanje svih nedoumica sam bio zaduzen ja, majstor teorije. Prakticnog rada tada nije bilo ni na vidiku. Nekada bi se nazirala nada na horizontu, ali pocetkom srednje skole horizont je naglo postao prevelik za mene i potpuno mi zablokirao pogled. Ostat cu junfer do kraja zivota, mislio sam.

Ali “ljubav udari cesto tamo gdje ne treba i kad joj se covjek najmanje nada”, samo sto u mom slucaju nije ljubav bila u pitanju vec prilika da ga umocim. Ja klinac, ona zena, oboje pjani ko letve, ali nece. Kako nece, ranije je uvijek htio i mogao i trazio vise, a sad kad se konacno ukazala realna prilika mlohava cuna. Citava godina je prosla od toga dok nisam napokon osjetio cari famoznog vodjenja ljubavi. Cari? Dok sam se znojio nad strankinjom kroz glavu mi je prolazila misao da bi mi bilo mnogo lakse rucno ga odraditi nego ovako se muciti. Prevelika ocekivanja me prevarise, razocaranje je bilo neopisivo, bijes u meni jos gori. Znao sam da prvi utisak vara, ali sam se iznenadio koliko laze i zajebava pored toga sto vara. Sta zna dijete sta je sto kila, samo uzme i nosi…